95
H-
ODJELJAK
2
Narativni dio
DIO
6
Kako izvući najviše
iz postupka nabavke
Javne nabavke u odnosu
na privredne subjekte
MODUL
H
Izmjene, odnosno dopune plana javnih nabavki mogu da se izvrše najkasnije 15 dana prije
pokretanja postupka javne nabavke, osim u slučaju rebalansa budžetskih sredstava.
Saglasnost na plan javnih nabavki korisnika budžeta Crne Gore, osim za Skupštinu Crne Gore i
organe sudske vlasti, daje Ministarstvo, a saglasnost na plan javnih nabavki organa jedinice lokalne
samouprave nadležni organ jedinice lokalne samouprave.
Plan javnih nabavki potpisuje starješina, odnosno odgovorno lice naručioca.
.
Na internet stranici Uprave za javne nabavke daju se neophodne instrukcije i ukazuje na obaveze koje
su obveznici dužni da preduzmu u skladu sa Zakonom, kao što su pripremanje i objavljivanje plana
javnih nabavki i sačinjavanje i dostavljanje izvještaja na način propisan standardnim formularom,
najkasnije do kraja februara tekuće, za prethodnu godinu, objavljuju se osnovna mišljenja o primjeni
pojedinih odredbi Zakona, kreirane su rubrike sa prikazom zakona i podzakonskih propisa i direktiva
o javnim nabavkama, daju se mišljenja o primjeni propisa, obavještenja i instrukcije naručiocima
i ponuđačima, izvještavanje o aktivnostima u međunarodnoj saradnji, organizovanju seminara,
stručna literatura, bilteni i časopisi. Posebno su kreirane i rubrike koje se odnose na vršenje opštih
poslova iz nadležnostiUprave, uključujući i slobodan pristup informacijama. Kako je jedna od
osnovnih aktivnosti Uprave objavljivanje poziva za javno nadmetanje i odluka o dodjeli ugovora na
internet straniciUprave, završene su aktivnosti na pripremi inoviranog sajta Uprave koji je stavljen u
funkciju u početkom 2012. Godine..
Putem internet stranice, ostvaruje se i edukativna misija Uprave.
Prodaja putem javne nabavke predstavlja samo još jedan način prodaje proizvoda i usluga. Međutim,
to nije pasivna aktivnost i zahtjeva preduzimanje pozitivne aktivnosti da bi se izvršila prodaja.
Pravila nabavki su nastala delimično zbog uviđanja da vlade obično kupuju proizvode
i usluge od istih dobavljača, i to veoma često od svojih državljana. Ne praveći bilo kakva
istraživanja tržišta (posebno šireg evropskog tržišta) da bi došle do uporedivih cijena, te
vlade su u prošlosti takođe obično plaćale veće cijene koje su naplaćivali aktuelni dobavljači,
koji su na taj način bili u mogućnosti da izvuku korist iz svog „monopolskog“ položaja.
1,2,3 5,6,7,8,9,10,11,12,13,...14