Page 10 - booklet7

115

H-

Javne nabavke u odnosu

na privredne subjekte

MODUL

H

DIO

7

ODJELJAK

2

Pokretanje postupka

zbog povreda pravila

javnih nabavki

Narativni dio

Zahtjev za privremenu mjeru podnosi strana u slučaju ispred ESP-a i on se mora

odnositi na konkretan slučaj. Prema tome, u sadašnjem kontekstu samo Komisija

(ali ne i podnosilac žalbe) ima pravo da traži privremenu olakšicu u slučaju koji je

već podnesen ispred ESP-a.

Zahtjev za privremenu mjeru koji se može podnijeti u isto vrijeme sa početkom

postupka, ali u odvojenim dokumentima, biće saslušan od strane predsjednika

ESP-a (sve dosadašnje zahtjeve u slučajevima javnih nabavki je saslušao

predsjednik). Zahtjev se obično dostavlja i suprotnoj strani, kojoj se daje kratak

rok da podnese pismene ili usmene zabilješke. Međutim, predsjednik može

u isključivom slučaju da izda nalog ex parte, prije nego što je suprotna strana

podnijela zabilješke..

Načela kojima se reguliše izdavanje privremene mjere su se razvijala u toku sudske

prakse ESP-a. U praksi, ESP očekuje da strana koja traži privremenu mjeru pokaže

prima facie slučaj i neophodnost za hitno djelovanje da bi se izbjegla ozbiljna i

nepopravljiva šteta (hitnost). Nalog će se dati osim ako suprotna strana može da

dokaže da će i ona trpeti ozbiljnu i nepopravljivu štetu (test ravnoteže interesa).

2.3

ZAJEDNIČKA PRAVNA ZAŠTITA DIREKTIVA O PRAVNIM LJEKOVIMA

Osnovne odredbe direktiva su iste, ali postoje neke materijalne razlike koje će biti objašnjene

u nastavku.

Član 1 obje direktive utvrđuje ciljeve. Obje treba da obezbjede da odluke donijete od

strane naručilaca u kontekstu postupaka dodjele ugovora spadaju pod opseg relevantnih

proceduralnih direktiva i mogu da budu efektivno i brzo revidirane u odnosu na njihovu

usaglašenost sa pravom Zajednice u oblasti javnih nabavki.

U posebnim sektorima, Direktiva o pravnim ljekovima daje mogućnost korišćenja ista tri

specifična sredstva koja su dostupna u nacionalnim sudovima i pred nacionalnim revizionim

tijelima, kao u slučaju javnog sektora. To su privremene mjere, poništenje odluka i dodjela

obeštećenja. Međutim, s obzirom na to da su obeštećenja uvek dostupna, države članice su

slobodne da izaberu između dva alternativna ali istovremena sistema pravnih ljekova. Prvi

sistem je isti kao i sistem predviđen u javnom sektoru i odnosi se na ovlašćenja za dodjelu

privremene mjere i mjere poništenja. Kao i u javnom sektoru, Komisiji su pored ovlašćenja

koje ima u skladu sa članom 226. Ugovora data i posebna ovlašćenja da interveniše. Drugi

sistem se odnosi na ovlašćenje za dodjelu destimulativnih plaćanja umesto privremenih

mjera i poništenja.

Izmjenama i dopunama od 2006. godine je uveden i obavezan period „mirovanja“. Ovo je

važna novina koja može biti od koristi privrednim subjektima koji žele da ospore navodne

povrede.

2.3.1

Primjena

Direktive o pravnim ljekovima se primjenjuju u slučaju ugovora koji spadaju u opseg primjene

proceduralnih direktiva. Na primjer, one se ne primjenjuju na ugovore koji ne ispunjavaju

prag vrijednosti tih direktiva.

Pravni ljekovi su dostupni u odnosu na odluke donijete od strane naručilaca, iako termin

„odluka” nije definisan. Jasna namjera je da se obuhvati korišćenje diskriminatornih tehničkih,

ekonomskih ili finansijskih specifikacija; odluke za uključivanje ili isključenje određenih