Održana šesta javna rasprava o prijedlogu novog Zakona o javnim nabavkama u organizaciji Uprave za javne nabavke

Podgorica; 30 mart 2018 godine, šesta javna rasprava koju organizuje Uprava za javne nabavke održana je Staroj zgradi Vlade kojoj su prisustvovali predstavnici naručilaca, ponuđača, civilnog sektora, medija i dr. Učešće na prezentaciji novih Rješenje koje nudi prijedlog novog Zakona o javnim nabavkama i raspravi učestvovali su pored predstavnika Uprave za javne nabavke i predstavnici Ministarstva finansija i Državne komisije za kontrolu postupaka javnih nabavki.

U ime predlagača zakona, učestvovali su:

  • mr Nemanja Katnić, državni sekretar Ministarstva finasija,
  • doc dr Mersad Mujević, direktor Uprave za javne nabavke,
  • Milanka Otović, Generalna direktorica u Ministarstvu finansija,
  • Zoran Živković, Predsjednik Državne komisije za kontrolu postupaka javnih nabavki,
  • Mara Bogavac, pomoćnica direktora Uprave za javne nabavke,
  • Tomo Miljić, član Državne komisije za kontrolu postupaka javnih nabavki,
  • Farisa Kardović i Marija Popović savjetnice u Upravi za javne nabavke i
  • Maja Mitrović, Načelnica u Ministarstvu finansija.

U ime Ministarstva finansija Centralnu javnu raspravu otvorio je mr Nemanja Katnić, državni sekretar i istakao Ministarstvo finansija u skladu sa politikom kontinuirane harmonizacije propisa sa acquim EU, pokrenulo je inicijativu početkom oktobra 2017 godine za izradu Prijedloga Novog ZoJN. U skladu sa tom inicijativom formiran je expertski radni tim koji je dobio zadatak da izradi prijedlog Novog Zakona o javnim nabavkama koji se mora uskladiti sa Novim Direktivama iz 2014 godine, tim su činili predstavnici MF, UzJN i DK. 20 decembra 2017 kada je i dat rok, radni tim je sačinio i dostavio prijedlog Ministartsvu finasija na dalju nadležnost.  Osnov za izradu ovog prijedloga kako sam pomenuo bile su dvije nove Direktive 24 i 25 EU iz 2014 koje uređuju postupke nabavke (klasičnu i sektorsku nabavku), dvije direktive iz oblasti pravne zaštite 2007/66/EZ iz 89 i 92 godine, Direktiva iz oblasti odbrane i bezbjednosti 81 iz 2009 godine, kao i niz materijalnih propisa koji definišu predmete javne nabake i procesne radnje.

Prenošenje novih rješenja iz EU direktiva, rezultiraće značajnim smanjenjem i pojednostavljivanjem procedura u oblasti javnih nabavki, smanjenjem administrativnog opterećenja i na strani naručiocaa i na strani ponuđača, te naročito smanjiti troškove učestvovanja u postupcima javnih nabavki MiSP, koja često ne raspolažu sa odgovarajućim administrativnim i stručnim kapacitetima.

U okviru svog izlaganja, g-din doc dr Mersad Mujević, predsjednik Radne grupe za izradu prijedloga novog zakona o javim nabavkama je istakao da je javna nabavka je djelatnost koja, između ostalog, treba da obezbijedi razvoj Crne Gore. Da planiranje, priprema i sprovođenje postupaka javnih nabavki i izvršenje ugovora, treba stalno unaprjeđivati kako sa aspekta normi tako i sa aspekta znanja i iskustva. Da svaka promjena uzrokuje odstupanja od do tada utvrđenih obrazaca postupanja, što znači da nas očekuje neistraženi teren, pa se moramo odlučiti o novim obrascima ponašanja. Imenovali ga problemom ili izazovom, riječ je o istoj stvari, o postupanju u kojem nemamo iskustva niti dovoljno znanja. Odgovor na to kako se suočiti sa problemima u nabavkama koji  nas čekaju, nalazimo u kolektivnom znanju i prethodnom iskustvu. Razumijevanje cjelokupnog ciklusa nabavke od planiranja do izvršenja ugovora daje nam odgovore na pitanja kako postupiti kada se pojave problemi. Unaprjeđenje je potrebno unutar samog procesa poslovanja, kako kod naručilaca tako i kod ponuđača.  Potrebno je shvatanje i razumijevanje cijelog ciklusa nabavke od planiranja do izvršenja ugovora, te revizije. Samo kroz razumijevanje svih faza javne nabavke i unaprjeđenje znanja moguće je uočiti i spriječiti nastanak istih grešaka koje se ponavljaju godinama i obezbijediti da se sistem razvije u godinama koje su pred nama.

Istakao je da je osnov za izradu ovog prijedloga bile su nam tri nove Direktive 23, 24 i 25 EU iz 2014 koje uređuju postupke nabavke (koncesije, klasičnu i sektorsku nabavku), dvije direktive iz oblasti pravne zaštite 2007/66/EZ i 89 i 92, Direktiva iz oblasti odbrane i bezbjednosti 81 iz 2009 godine, kao i niz materijalnih propisa koji definišu predmete javne nabake i procesne radnje… zatim Radna dokumenta EK „Izvještaji o CG“, Izvještaji SIGME i Program Vlade za naredni period afirmisan kroz ekspoze Premijera vezan za tri ključna elementa; smanjenje nezaposlenosti, unaprjeđenje zdrastvene politike i obrazovanje.

Javna nabavka je od ključne važnosti u Strategiji Evropa 2020, utvrđenoj u Komunikaciji Komisije od 03. marta naslovljenoj „Evropa 2020, strategija za pametan, održiv i inkluzivan rast” („Strategija Evropa 2020 za pametan, održiv i inkluzivan rast”) jer se radi o jednom od instrumenata uzasnovanih na tržištu koji se koriste za postizanje pametnog, održivog i inkluzivnog rasta, a kojim se osigurava najefikasnije korištenje javnih sredstava.

Rastuća raznolikost oblika javnog djelovanja zahtijeva jasnije određivanje pojma same nabavke; to pojašnjenje samo po sebi međutim ne bi trebalo da proširuje oblast primjene ove Direktive u poređenju sa oblašću primjene Direktive 2004/18/EZ. Pravila Unije o javnoj nabavci ne obuhvataju sve oblike trošenja javnih sredstava, već samo one koji su namijenjeni za sticanje radova, robe ili usluga koji se uzimaju u obzir u okviru javnog ugovora. Trebalo bi razjasniti da bi takva sticanja radova, robe ili usluga trebalo da podliježu ovoj Direktivi, nezavisno od toga sprovode li se kupovinom, putem leasinga ili drugih ugovornih oblika.

Pomenute Direktive ne dovodi u pitanje slobodu nacionalnih, regionalnih i lokalnih organa da određuju, u skladu s pravom Unije, usluge od opšteg ekonomskog interesa, njihov opseg i karakteristike usluge koju je potrebno pružiti, uključujući sve uslove koji se odnose na kvalitet usluge, kako bi doprinijeli ciljevima svoje javne politike.

Borba između razumijevanja javne nabavke i formalizma traje od početaka zakonskog normiranja javnih nabavki. Sistem koji se razvijao zadnjih 17-ak godina, imao je svoje uspone i padove, ali napredak je evidentan. Za sve promjene koje su se dogodile i koje nas očekuju, neophodna je platforma koja može na jasan način objasniti naručiocima i ponuđačima koje se sve promjene događaju i kako prilagoditi vlastito poslovanje predstojećim novinama.

Javne nabavke u našoj zemlji prisutne su od 2001. godine, kada je prvi put zakonski normirane. Od samog početka do danas, imali smo niz zakonskih i podzakonskih propisa. Opsjeg članova unutar zakonskih i podzakonskih tekstova i obaveze koje se nameću učesnicima u sistemu nabavki znatno su se povećale.  Samim tim povećao se i opsjeg i zahtjevnost ovog posla, a što je za posljedicu imalo i povećanje broja zaposlenih kod naručioca i ponuđača koji se bave javnim nabavkama.

Javna nabavka nije formalizam, nije potpisivanje narudžbenica, i nije normirana isključivo samo odredbama ZoJN, ne pripada samo naručiocima, nije nastala u zadnje tri godine i neće nestati u godinama koje su pred nama. Javne nabavke predstavljaju centralni način na koji se obavlja distribucija javnih sredstava između javnog i privatnog sektora, te samim tim predstavlja glavno mjesto saradnje javnog i privatnog sektora. Budžet CG, budžeti lokalnih samouprava, finansijski planovi  sektorskih naručilaca, projekti finansirani od strane EU fondova,  sve strategije u CG, izvršavaju se kroz ugovore koji su potpisani putem javnih nabavki.

Pojasnio je da „grupe“ privrednih subjekata, uključujući oblik privremenog udruženja, mogu da učestvuju u postupcima dodjele, a da pri tom ne moraju da imaju određeni pravni oblik. U onoj mjeri u kojoj je to nužno, na primjer kada je potrebna zajednička i solidarna odgovornost, moguće je zahtijevati određeni oblik ako je ugovor dodijeljen takvim grupama ekonomskih subjekata.

U nastavku pojašnjeni su i instututi i svrha procjene vrijednosti određene nabavke, ugovori koje dodjeljuju naručioci u kontekstu njihovih uslužnih djelatnosti za pomorski saobraćaj i dr., izuzeća, hitni slučajevi, male nabavke, e sistem javnih nabavki, istraživanje tržišta, nove tehnike nabavke, isključenja, društvene i drige usluge i dr.

Prijedlog zakona o javnoj nabavi donosi novo rješenje u vezi sa kriterijem izbora ponude. U tom smislu, ekonomski najpovoljnija ponuda postaje dominantna ali ne i jedini kriterijum i ako Direktive u potpunosti ukidaju kriterijum najniže cijene. Uvođenjem kriterijuma ekonomski najpovoljnije ponude kao dominantnog, nauštrb kriterijuma najniže cijene, ispunjavaju se očekivanja stručne i cjelokupne zainteresovane javnosti, naročito poduzetnika, ali i naručlaca te se očekuju značajne finansijske i drugii učinci kao posljedicu povećane primjene istog kriterija u postupcima  javnih nabavki i podizanje nivoa kvaliteta nabavljenih radova, robe i usluga, a sve s ciljem ostvarenja načela „najbolja vrijednost za novac“.

Prijedlog zakona donosi načelo, a u skladu sa novim direktivama, da se sva komunikacija i razmjena informacija između naručilaca i ponuđača,po pravilu sprovodi elektronskim sredstvima komunikacije. U tom smislu predloženim Zakonom se usklađuje sa zahtjevima iz EU direktiva, ali i nastavlja realizacija projekta elektronske javne nabavke. On će podrazumijevati između ostalog povezivanje registara koje vode državni organi CG (sudovi, MONSTAT, Poreska uprava, kaznena evidencija i dr.) sa Elektroničkim glasnikom javnih nabavki CG.

Pomenuo je i razređene mehanizme za tehniku okvirnog spoazuma koji daje mogućnost višegodišnjih ugovora, e katalog i e aukciju.

Na kraju svog izlaganja g din Mujević je ukazao i na nemogućnost apsolutnog normiranja, stoga ona mora biti nadoknađena etičnošću postupanja svih učesnika, edukacijom svih učesnika, jačanjem socijalnih normi i podizanje svijesti o štetnosti korupcije kao i razvijanje i jačanjem preventivnih mehanizama.

Zoran Živković, predsjednik Državne Komisije i član RG za izradu prijedloga ZoJN između ostalog je naveo da je riječ o novom konceptu zakona koji bitno odstupa od važećeg, da afirmiše svrhu javnih nabavki, a ne formalizam, te da pomiruje interese naručilaca i ponuđača, da Zakon unosi mnogo novina, mehanizama i tehnika, uvodi novi način obračuna poreza na dodatu vrijednost tj. da se procijenjena i ponuđena vrijednost  iskazuje bez PDV a da teret plaćanja PDV-a pada na naručioca i da on za to mora da ima opredijeljena sredstva.

Takođe se osvrno i na rješenja koja tretira prijedlog vezan za pravnu zaštitu i istakao novine između ostalih; u postupku javne nabavke iz člana 61 stav 1 tačka 3 ovog zakona, žalba ne prekida dalje aktivnosti naručioca u postupku javne nabavke,  ukinuto ovlašćenja naručioca u vezi izjavljene žalbe (sada čl. 129), DK je dužna da odluči po žalbi u roku od 30 dana od dana prijema žalbe i kompletnih spisa predmeta, Rok se može produžiti najviše za 15 dana u slučaju potrebe angažovanja vještaka, pribavljanja mišljenja nadležnih organa i obimnosti dokumentacije u postupku javne nabavke, o čemu se obavještavaju podnosilac žalbe i naručilac, Odluku DK, u roku od tri dana od dana donošenja, objavljuje na svojoj internet stranici, Danom objavljivanja odluke na internet stranici DK smatra se da je ista uredno dostavljena strankama u postupku i dr.

Mara Bogavac, važnost dobre izrade tehničkih specifikacija, da javna nabavka mora biti prilagođena potrebama malih i srednjih preduzeća. Naručioce treba podsticati da koriste kodeks najbolje prakse iz radnog dokumenta Komisije od 25. juna 2008. pod nazivom „Evropski kodeks najbolje prakse za olakšavanje pristupa MSP-ova ugovorima o javnoj nabavci”, koji daje uputstva MSP-ovima za korištenje okvira javne nabavke i tako olakšava njihovo učešće. S tim ciljem i u svrhu jačanja tržišne konkurencije, naručioce treba naročito podsticati da dijele velike ugovore u posebne partije. Takva podjela mogla bi se izvršiti na kvantitativnoj osnovi, kako bi veličina pojedinih ugovora bila bolje prilagođena kapacitetima malih i srednjih preduzeća, ili na kvalitativnoj osnovi, u skladu sa različitim djelatnostima i specijalizacijama koje su obuhvaćene, kako bi se sadržaj pojedinih ugovora bolje prilagodio specijalizovanim sektorima malih i srednjih preduzeća ili bio u skladu s različitim naknadnim fazama projekta.

Istakla je važan segment koji uvodi novi ZoJN a kod postupka pregleda i ocjene ponuda je; pojašnjenje i upotpunjavanje. Ako  su  informacije  ili  dokumentacija  koje je trebao dostaviti PS nepotpuni ili pogrešni ili ako nedostaju određeni dokumenti, naručilac može, poštujući načela jednakog tretmana i transparentnosti, zahtijevati od dotičnih subjekata da dopune, razjasne, upotpune ili dostave potrebne informacije ili dokumentaciju u primjereno roku ne kraćem od pet dana. Navedena odredba znači da naručilac može zatražiti pojašnjenje i/ili upotpunjavanje npr. garancije za ozbiljnost ponude, što prethodni ZoJN nije dozvoljavao.

Ako naručilac u postupku nabavke ne primjenjuje prethodno navedenu mogućnost, obavezan je obrazložiti razloge u zapisniku o  pregledu  i  ocjeni.

Tomo Miljić, predstavnik Državne Komisije i član RG za izradu prijedloga ZoJN između ostalog je istakao iz prakse u postupcima javnih nabavki kroz posljednjih nekoliko godina vidljivo da je u velikom broju slučajeva uzrok lošeg vođenja postupka javne nabavke, loša, nepotpuna, kontradiktorna i u najgorem slučaju nezakonita tenderska dokumentacija.

Cilj koji se želio postići je da se naručioci podstaknu da kroz realnu i izvjesnu opasnost od olakšanog izjavljivanja žalbe posebnu pažnju posvete kvalitetnoj izradi tenderske dokumentacije.

Žalba na tendersku dokumentaciju u najvećem broju slučajeva ne dovodi do poništenja postupka već se samo ispravljaju uočene greške u dokumentaciji i postupak nakon Odluke DK ide dalje, dok žalba izjavljena u fazi nakon donošenja Odluke o izboru u sebi nosi veći rizik od greške koju nije moguće ispraviti i dovodi do poništenja cjelokupnog postupka javne nabavke. Ukazao je i na to da protiv odluke Državne komisije može se pokrenuti upravni spor i da tužba podnijeta protiv odluke Državne komisije nema suspenzivno dejstvo.

U diskusiji su učestvovali i svjetnice u Upravi za javne nabavkeFarisa Kardović i Marija Popović.

Prisutni članovi na javnoj raspravi diskutovali su i istakli određene dileme, tražili pojašnjenjai odgovora na prije svega na statuse i norme:

  • nabavki malih vrijednosti;
  • metodologija istraživanja tržišta;
  • o novim postupcima u javnim nabavkama dinamički postupak, elektronska aukcija te se postavlja pitanje spremnosti za tako nešto;
  • da rješenje centralizovanih javnih nabavki prema ocjeni prisutnih značajno ugrozilo malu privredu a njih kao službenike dovela u bezizlaznu situaciju;
  • da je potrebno dodatno pojašnjenje utvrđivanja broja bodova za kriterijum izbora ekonomski najpovoljnije ponude u smislu odnosa cijene i kvaliteta ili cijele i troška;
  • da je potrebno iznaći rješenje za povećanje efikasnosti rada naručilaca i Državne komisije za kontrolu postupaka javnih nabavki, da se spriječi zloupotreba zakona u dijelu špekulativnog odugovlačenja postupka besmislenim žalbama čak i od strane onih koji nijesu direktno zainteresovani za taj postupak, kao i zaštita naručilaca od stane nedovoljno kvalifikovanih ponuđača;
  • rezervisanje javne nabavke;
  • status službenika kako organizacioni tako i materijalni;
  • hitne nabavke i povjerljive nabavke,
  • EGJN CG,
  • Planiraje,
  • Odnos prema MiSP,
  • Nabavke u oblasti odbrane i bezbjednosti,
  • Kriterijumi,
  • i dr.

Na dalje u diskusijama istaknute su brojna dobra rješenja i novine koje se uvode novim Zakonom, potrebe dodatnog investiranja u cilju jačanja kapaciteta naručilac i ponuđača kako bi bili spremni na nove postupke i tehnike i elektronsko sprovođenje postupka javnih nabavki.

Bila je ovo prilika da se još jedanput prisutni i sva zaiteresovana javnost pozove da dostavi prijedloge za izmjene ili dopune ovog Nacrta do 10. aprila 2018.godine na adrese Uprave za javne nabavke www.ujn.gov.me i Ministarstva finansija www.mif.gov.me .

 

Javna rasprava je završena u 14 i 05 časova.

 

 

PR SLUŽBA UzJN